RAT I SANKCIJE zapečatili su sudbinu jednog od najmanjih i najjeftinijih automobila.

Bivša država bila je jedna od rijetkih koja je imala vlastitu autoindustriju s potpunom logistikom unutar svojih granica. S istom logikom krenulo se i u razvoj minijaturnog gradskog automobila koji je trebao na jeftin način riješiti problem gradskih gužvi.

Automobil je nastao u pribojskom Poliesteru, na istom mjestu gdje su desetljećima izlazili, malo je reći, legendarni FAP-ovi kamioni. Dodijeljeno mu je ime Pol-10 gdje je brojčani dio označavao snagu pogonskog motora.

Naime, maleni Poli pokretao je japanski Kubota dizelaš od 7,4 kW ili 10 KS, i to u kombinaciji s automatskim mjenjačem. Sama karoserija, izrađena od plastike, osmišljena je u francuskoj tvrtki ERAD krajem 1980-ih, koja je tada proizvodila plastične mikroautomobile. Na osnovi njih napravljeni su kalupi za izradu dijelova od poliestera, odrađena je i edukacija radnika u Francuskoj te je sve bilo spremno za početak proizvodnje. 

Poli-10 bio je dugačak 2,5 metara, a zahvaljujući izostanku metalne karoserije ukupna masa iznosila je svega 400 kg. Stoga ne čudi da je mali dizelski motor bio dovoljan da “mališana” potjera do 75 km/h, i to uz prosječnu potrošnju od 2,3 l/100 km. 

Na gradskom dvosjedu su kao i kod Zastavinih vozila trebale surađivati brojne tvornice iz tadašnje države. Brave i pojasevi su se proizvodili u Bratstvu i Otexu u Ohridu, košuljice mjenjača u Makarskoj, motor u tvornici Soko iz Mostara, upravljač u Fusolu u Nevesinju, kočnice u varaždinskom Strojoteksu, otkrio je svojevremeno za Novosti Dragan Njemčević, rukovoditelj tehničke pripreme u tvornici Faspini pribojskog Poliestera.

A daljnja priča je poznata. Dolazi rat, mogućnost suradnje s tvrtkama u susjedstvu je otežana, a ubrzo će poslovanje biti opterećeno sankcijama. Stoga se krenulo u probnu seriju od svega 30 primjeraka čija je sudbina ostala nepoznata. Nekoliko godina kasnije svijet je upoznao Smarta.